Zašto sam otvorila blog?

Moram priznati da mi se ova ideja već duže vrijeme motala po glavi. Otvoriti blog ili ne? Hoće li to uopće itko čitati? Svi kažu da je bolje da ulažem u YouTube jer ljudi vole sliku, video, pokret, glas... A evo ja tu piskaram i pitanje je hoće li moja pisana riječ imati neku vrijednost.

Već mjesecima osjećam da postajem zasićena Instagramom i cijelim tim vizualnim svijetom. Možda "zasićenost" nije prava riječ. Rastužuje me, mislim da je bolje tako reći. Živimo u svijetu gdje masa cijeni površnost, a površnost je uvijek jednolična, monotona i dosadna. Tako ja sada gledam na Instagram. Malo je toga što mi može pružiti neku intelektualnu hranu ili me toliko angažirati da kažem sama sebi "hm, pa ovo je stvarno zanimljivo!". Zato sam se odlučila vratiti svojim knjigama koje me toliko vesele, napraviti malu pauzicu od YouTubea i s vama komunicirati in a good old way - riječima! Cilj mog YouTube kanala je oduvijek bio doći do pametnih ljudi koji razmišljaju svojom glavom. Čiji je um sposoban da razmišlja šire i dublje. Koji će kritički razmišljati i preispitivati status quo. To su ljudi kojima želim biti okružena i takve ljude želim na ovom blogu.

Ovdje ću dijeliti svoje misli, uvjerenja, stavove i savjete. Vrag mi nije dao mira i morala sam početi pisati. Osjećam se slobodnom kada pričam ili pišem o idejama u koje vjerujem. Kada sam već istetovirala "Za let si dušo stvorena", onda neka taj citat i dostojno nosim i budem zaista svoja, slobodna.

Pusa,

Vaša Q