Umjetnici i nesvjesno

U kontekstu jednog kolegija na fakultetu obrađivali smo povezanost igranja i kreativnosti sa psihopatološkim stanjima. Na prezentaciji profesorice bilo je navedeno jedno vrlo zanimljivo istraživanje koje je analiziralo 59 ženskih pisaca. Ono što se uočilo je da ženski pisci, u odnosu na druge profesije, proživljavaju značajno više razine depresije, manije, napada panike, uporabe droga kao i poremećaja u hranjenju (Ludwig, 1994). Također, na temelju registra mrtvih u Engleskoj između 2011. i 2015. godine se došlo do zaključka da je 4x više samoubojstava među osobama koje se bave umjetničkim zanimanjima. Zaista potresan podatak. Neminovno se mora postaviti pitanje, zašto je to tako? Za razliku od pripadnika drugih profesija, umjetnici ulaze i imaju pristup jednom potpuno drugačijem svijetu, a to je svijet nesvjesnog.

Svijet nesvjesnog je poput dvosjeklog mača. On je izvor nevjerojatne inspiracije i uvida, ali je i svijet kaosa koji se ponaša poput užarenog vrtloga simbola i ideja. Vrlo je teško ostati u svijesti kada ste umjetnik, jer za stvaranje umjetnosti potrebno je uroniti dušu u taj vrtlog, te istovremeno nastojati da vas taj užareni vrtlog ne povuče za sobom. Zato umjetnici rađaju mentalne bolesti. Oni su u konstantnom plesu na granici svijesti i podsvijesti, koketiraju između svjetlosti i tame, Sunca i Mjeseca. Koliko god ovakav poziv i način života mogu biti fatalni, utoliko su bogati i veličanstveni. Vjerujte, umjetnici znaju nešto što mi ne znamo, jer oni vide ono što mi ne vidimo. Skupa je cijena tog uvida jer ništa uistinu vrijedno se ne dobije bez većeg rizika, žrtve, te možda čak i gubitka. Ukoliko mladi student želi postati uspješan kirurg, platit će cijenu ostajanja doma učeći dok mu se prijatelji zabavljaju, vikendi će biti jednaki radnim danima, a dani će možda prolaziti bez da se rolete otvaraju kako ga sunce ne bi izvuklo van. Ovdje je cijena skupa, a to je cijena uloženog vremena. Cijena koju plaćaju umjetnici tiče se njihove duše. Postavljaju si prešutno pitanje, hoću li uroniti u nepoznato i izvući zlato ili izvući tamu s kojom se neću moći nositi? Možda će vam ovakav pristup zvučati previše ekstreman i previše polariziran, no ja zaista smatram da to i jest svijet umjetnika. Nema ničeg mlakog kod istinskog umjetnika, jer on ulaže cijelog sebe. Tko god ulaže cijelog sebe, rezultat tog ulaganja neće biti mlak, već vruć, užaren ili zamrznut i bolno hladan.

Q