Odlazak s Instagrama

Brisanje Instagrama bio je logičan, pa čak i prirodan korak nakon cijele ove godine. Ne samo da sam došla do zaključka da ta platforma nema vrijednost za mene, već da mi oduzima neke sitne, svakodnevne radosti. U fazi korone, upravo te sitne, svakodnevne radosti su nešto za čime sam počela vapiti. Čuti zvuk ptica dok šetam, vidjeti novo procvjetalo stablo, gledati dječicu kako se hihoću dok se vraćaju doma iz škole - sve su to trenuci koje sam dosad možda propustila jer sam odgovarala na poruke, smišljala koji ću novi Jungov citat sada postaviti… I onda se čovjek neminovno mora pitati: “Pa dobro, zašto ja ovo uopće radim?” I kada odgovora nije bilo, shvatila sam da je vrijeme za ovu malu promjenu. Otkada nemam ovo moderno čudo, moram priznati da sam više u trenutku. Biti u trenutku za mene nije jednostavna stvar, jer ako znate tip osobnosti INFJ, onda znate da su to ljudi koji su vječno preokupirani nekim idejama, mislima, snovima. Bilo me sram što sve dosad nisam vidjela drvo magnolije u svom susjedstvu, gdje sam ja dosad, pobogu, bila? Osim ovog osvježenja, period korone mi je pokazao koliko mi nedostaje priroda, šuma, čisti zrak. Baš mi je potrebna “civilizacijska regresija” na selo! Voljela bih ujutro prvo osluhnuti ptičice, miris zemlje nakon kiše, a ne Štefa kako se gasira na cesti u 6 ujutro :)

Iako sam razvila dosta dobar networking, dođu tako vremena kada shvatite da sebi morate biti na prvom mjestu. Već neko vrijeme imam u sebi impuls za pomaganjem drugim ljudima, na kraju krajeva, to će mi jednog dana biti i profesija. Ali nerijetko taj impuls zna ići na štetu vas samih, jer negdje zaboravite na sebe u tom impulsu, u toj želji da drugima budete dostupni.

Uvela sam neke nove rutine za koje sam shvatila da su važne i te rutine su nešto što me drži produktivnom i centriranom za rad na faksu, i ono najvažnije, za rad na sebi.

Nadam se da ste i vi pronašli nešto vrijedno u ovim izazovnim i zbunjujućim vremenima. U mraku svjetlost najviše dolazi do izražaja, zato vam za kraj šaljem misao koja me dotakla na jednom dubljem nivou kada sam bila u fazi otuđenosti od sebe i svijeta:

“May the fire keep burning under the ashes”,

Q