O opterećenosti studenata
- Judita Q
- Mar 7, 2020
- 2 min read
Komunicirajući s brojim studentima, i to ne samo iz Hrvatske, primjetila sam da sve više mladih ljudi imaju zdravstvenih, ali i psihičkih problema zbog velike količine fakultetskih obaveza. Dat ću vam svoj vlastiti primjer. U zimskom semestru ove akademske godine sam trebala položiti 9 kolegija. Izmučila sam se. I psihički i fizički. Svako par dana sam imala snažne bolove u cijelom tijelu koji su nalikovali onim bolovima koje imamo kad nas uhvati gripa. Boljelo me čitavo tijelo od stresa i forsiranja da sve položim u roku. Opcija ostavljanja kolegija za jesen mi nije igrala ulogu jer sam 9. mjesec rezervirala za bavljenje svojim diplomskim radom. U toj fazi mahnitog učenja, imala sam intervale ljutnje, očaja i bespomoćnosti. Bila sam ljuta zbog spoznaje što si dopuštam toliko uzrujavanje i stres. Osobno poznajem studente koji su razvili određene autoimune bolesti zbog stresa od fakulteta. To su sve mladi, pametni i ambiciozni ljudi koji su jednostavno pred sebe servirali previše toga. Uvjeriš sam sebe da se s nečim možeš nositi, a onda ti to sve dođe na naplatu u kontekstu zdravlja.
Meni su trebale godine rada na sebi da se s vremenom sve manje i manje nerviram oko takvih stvari. I dalje se uzrujavam, samo puno manje, jer ipak želim završiti fakultet i suočena sam sa svakodnevnim obavezama i kontinuiranim radom. Ono za što mi je trebalo najviše vremena je spoznaja kako postignuća na fakultetu ne određuju moje stvarne sposobnosti. Možda to zvuči ovako na prvu logično i zdravorazumski, ali kad si bačen u kotao s drugim ljudima koji su time izrazito opterećeni i koji se bune kada dobiju trojku, onda shvatiš da okolina ipak utječe na tebe i tvoju samopercepciju. Tek unazad dvije godine mogu reći da gledam isključivo sebe i svoj trud. Ne uspoređujem se s drugima. Shvatila sam da je moja vizija psihologije, ali i čovjeka, uvelike drugačija od vizije mojih kolega. Ne mislim da je njihova vizija lošija, već je jednostavno drugačija. I u tome je zapravo suština svega. Ključ zrelosti leži upravo u toj spoznaji, barem ja tako mislim. Vi ste vi, oblikovani svojom prošlošću, svojim iskustvima, svojim crtama ličnosti i svojim stavovima i preferencijama. U trenutku kada počnete gledati sebe i kada naučite odvojiti tuđe standarde od svojih, tada možete za sebe reći da ste uistinu svoji i zreli.
Kao što vidite, nevolje, stres i pritisak nekad mogu dovesti do korisnih saznanja. Nekoga to slomije, a nekome će to izbrusiti karakter. Moj savjet mladim studentima je da si osiguraju dovoljno sna. Optimalno je 7-9 sati svaki dan. To je jako važno! Imajte plan kako ćete si rasporediti učenje svaki dan i da si osigurate dovoljno vremena za aktivnosti u kojima guštate. Bilo da je to gledanje Netflixa ili bavljenje sportom. Moj trenutni problem je što imam tu radoholičarsku dimenziju gdje mi je teško odmarati. Uvijek nešto radim, učim, pišem, čitam, čačkam… Većinu vremena uživam u toj svojoj dimenziji, a nekad mi ljudi kažu da ipak pretjerujem. No na kraju dana, još sam mlada. Tek mi je 23. Ispred mene je još puno prostora za rad i napredak, ali ono što svi trebamo imati na umu je da pazimo i čuvamo svoje zdravlje. Jednom kada se izgubi, postaje prekasno. Zato čuvajmo svoje glavice, trebat će nam čitav život.
Pusa svima i želim vam ugodan dan,
Vaša Q
Commentaires