Netipičan tekst netipične ženšine

Smatram da u nama postoje dijelovi koje velik broj ljudi nikad ne osvijesti. To su one neke dubinske vrijednosti, sjećanja, misli, snovi i osjećaji koje vas nekad znaju prožeti kada ste sami sa sobom. Taj neki skup ideja koje samo vi možete razumjeti i čak ih teško možete verbalizirati ako ih odlučite nekome iznijeti ili objasniti. Još uvijek se borim s time kako da to uopće prikladno nazovem, ali recimo da je to dio vašeg bića koji je mješavina intime, misterije i vašeg sustava vrijednosti.

Razlog zašto sam uopće počela pisati o ovoj temi je zato što razmišljam o njoj već neko vrijeme. Postoji velik dio nas koji je nemjerljiv. Nema tog psihološkog instrumenta koji može izmjeriti ono najdublje u vama. Od početka studiranja psihologije nisam bila toliko zainteresirana za ono mjerljivo, tako da me ovo moje promišljanje možda počelo voditi u nekom smjeru do kojeg nisam mislila da ću ikad doći. Sve je počelo od toga da sam jednog popodneva naišla na blog nekog njujorškog kliničkog psihologa o njegovom tumačenju Jungove knjige za koju nikad prije nisam čula. Čitam taj blog i čitam i naiđem na termin coincidentia oppositorum, ili ti ga prevedeno jedinstvo suprotnosti. Tu sam se zamrznula. Danima mi nije dao mira. Osjećala sam da se nešto skriva u tome. Krenula sam dublje kopati i dolaziti do poveznica da se ideja Boga možda zasniva na upravo ovom principu. I naravno, kad god je nešto kompleksno i duboko, otkrijem da se Jung toga već dočepao pa možda i nisam toliko luda koliko sam mislila da jesam (a možda i jesam, lol). U tom trenutku sam otkrila svoju poveznicu s Jungom. Taj njegov interes i tendencija prema dubinskim, transcendentalnim i podsvjesnim dimenzijama ljudske duše je isto ono što je mene očito privuklo u toj latinskoj izreci. Zato ja toliko obožavam Dostojevskog. Jer Dostojevski je jedini pisac kojeg sam ikad čitala, a da svojim likovima daje tu iznijansiranu, duhovnu dimenziju. Nakon Dostojevskog je sve mlako i u najmanju ruku bljutavo. Svi likovi drugih pisaca postaju siromašni, nerealni i dosadni. Zapravo je zanimljivo kako se to sve kod mene odvilo. I onda se dogodi “slučajnost” da mi kao mentor za diplomski rad pristane biti profesor koji se bavi duhovnošću ljudskog bića. Coincidence? I think not. Mislim da moramo vjerovati ovakvim malim znakovima kroz život. Začudit ćete se kad krenete spajati točke koje su vas dovele do pozicije gdje trenutno jeste. Anyway, ovo je bio predug post, a ja sam samo htjela podsjetiti na one zakopane dijelove u vama, kojih ste možda jednom bili svjesni, ali ste ih sada zaboravili ili zanemarili. Food for thought!

Držite mi se! Čudna vremena su pred nama. Nadam se da ste dobro i da ste zdravi.

Vaša Q