Do you believe in magic?

Dok sam bila na predavanju jedne profesorice, izjavila je kako svojoj djeci ne da gledati Harry Pottera jer je prepun nasilja. Njena izjava je zapravo točna. Harry Potter filmovi sadržavaju nasilje. Ali, zar u stvarnom, realnom životu nema nasilja? Djeca bi se trebala suočiti sa stvarnošću jer će poslije biti izgubljena. Stoga smatram da je bolje da to vide i nauče u jednom Harry Potteru nego negdje drugdje. Štićenje djece na taj način predstavlja zapravo sve samo ne štićenje. Od djece se stvara čovjek koji je zakinut za važan segment ljudskog bića. Oni ljudi koji odbijaju spoznaju o agresiji, nasilju i zlu ostaju naivni, neizgrađeni, necjeloviti i često, nažalost, nesretni. Toliko je prekrasnih poruka u HP filmovima da je prava šteta zakinuti svojoj djeci to širenje u visinu i dubinu. Mašta razvija kreativnost na jedan poseban način. Vizualna imaginacija je nešto što djeca vrlo dobro poznaju i što im se kasnije u životu može pokazati vrlo korisnim. Izgrađena vizualna imaginacije je djelić puta k individuaciji vlastitog bića. Jung individuaciju opisuje kao “filozofsko, spiritualno i mistično iskustvo”. Stoga mora postojati određeno preklapanje između dječjeg vjerovanja u magiju, čarolije, jednoroge, vještice na metli i tog spiritalnog i mističnog ljudskog iskustva. Ono što je plod našeg uma, ne znači da je manje stvarno ili manje vrijedno od ove čaše koja stoji pokraj mog laptopa i koja je “objektivno” tu i koju “objektivno” vidim. Vjerovanje u magiju koja je neka vrsta mašte, a mašta je sposobnost vizualne imaginacije, su sve elementi ljudskog bića koje potiskujemo kroz odrastanje jer ih smatramo neozbiljnima, nestvarnima. Suzbijanjem takvih aspekata dolazi do svojevrsnog zahlađenja našeg duha, a represija elementata koji su prirodno u nama, dovode do izbijanja tih istih u nekom drugom, lošijem obliku, tamo gdje možda ne želimo da niknu.

Q